Kriva Istina
(2024) Mural Kolapsa
01. Na kraju povijesti
02. Pitanje
03. Hod u propast
04. Crni ovan
05. Tvoj izbor
06. Crveni alarm
07. Kompas
08. Ova muzika
09. Sjećanja
10. Možda sam trebao
01. Na kraju povijesti
Sve debate su završile
Živimo na kraju povijesti
Dvjesto godina unatrag
Na staroj istrošenoj cesti
Društva više nema jer oslobodili smo tržište
Demokracija je mrtva i poslana na smetlište
U glavi je nered ko nakon mamurluka
U liječenju slabo pomaže nevidljiva ruka
Sanjao sam mir a došao je rat
Kako završava niko ne može znat
Da barem znam kako spasiti svijet
Sjebat sve il čekat preokret
Nema više istine
Jer istina je lažna vijest
Masovna hipnoza je nova društvena svijest
Budućnost je na čekanju
A možda je i nema
Gubimo u meču protiv klimatskih ekstrema
Dok pijani vozimo s krivim koordinatama
Posljednji račun plaćamo u ratama
02. Pitanje
U novom digitalnom svijetu
Društvena zbilja zvuči kao san
Provjerena metoda formiranja mišljenja
Pa noć izgleda kao dan
Kontrolirani uvjeti proizvodnje pristanka
Dovoljni su da se ukrote mase
Želim novu dozu lažnog glamura
Da ne moram misliti na ratne užase
Za svaku riječ postavljam pitanje
Koliko vrijedi tvoja isprazna priča
Otvaram um i rušim zidove
Jer to što nudiš nema pokrića
Izvrnuti principi poput poplave
Gutaju svaki plan
Zatočen u klopci prolazne zabave
S kritikom stojiš sam
Glavni akteri se igraju u debelom ofsajdu
U padu se kese na pošteno suđenje
Ostaje nam samo vlastiti razum
Snaga koja nudi neko skroz drugo viđenje
03. Hod u propast
Opet u zraku lebde šareni baloni
Slavi se život ori pjesma u koloni
Na čelu žene i djeca poput topovskog mesa
Svi u transu od pozitive i marionetskog plesa
Žrtve zakulisne igre vise kao lutke o niti
S parolama o začeću promiču klerofašizam u biti
I sve to u celofanu domoljublja redovničkih halja
U hodu bez izlaza iz srednjovjekovnih ralja
Kad ljube bližnjeg svoga
S radošću uhvate se hoda
Spremni da nam kroje živote
Dok od sebe prave idiote
Opet su u zraku sami domoljubni hitovi
Jer tako bolje sjednu nacionalni mitovi
I sve te lažne priče o borbi za živote
Obučene u ruho čiste crkvene dobrote
S oltara stižu poruke o moralnoj čistoći
Jer božje sluge žive u tjelesnoj hladnoći
Upakirano licemjerje sakralnih dimenzija
U modu iz sabranih biblijskih pretenzija
04. Crni ovan
Svako režanje postane bježanje
Kada fašiste nabije na rog
I svaki put hijene s repom podvijene
Na sam spomen imena tog
Crni ovan ne zna stat
On ide glavom kroz zid
Opet drama, mlati se prazna slama
Kada "patrioti" stanu pred rog
I svaki put su zvijeri čisti amateri
Na sam spomen imena tog
Još samo jednu stvar sigurno znam
Ovaj rog je čvrst jer ovan nije sam
05. Tvoj izbor
U klerikalnom društvu koje ne vjeruje ženama
Budi svjetionik u borbi s mračnim sjenama
Poniženje koje živiš nikad neće biti opcija
Jer baš nakon njega stiže ogromna erupcija
Bijesa i snage koja razvaljuje okove
I gazi sve nazadne društvene tokove
Neću saviti koljena, neću pognuti glavu
Moje tijelo moj izbor, znam da sam u pravu
Na smetlište povijesti položit ćemo lijes
Vjerskog fanatizma koji pleše zadnji ples
Na valu solidarnosti kontra desne struje
I glasne manjine koja javni prostor truje
Bit ćemo oni koji znaju i razumiju
Bez zadrške sad idemo u novu akciju
06. Crveni alarm
Kad pomislim da smo daleko od pakla
Vidim svijet u raju klimatskog debakla
Kriza egzistencije ušuljala se svugdje
Kao ravnodušna rijeka od ničeg do nigdje
Trgovina s budućnosti, pitam se kojom
Ovo je stara slika premazana novom bojom
Portret sadašnjosti, trijumf bez trofeja
Bezličan i tužan kao propala ideja
Pali se crveni alarm, a nitko ne reagira
Ko da bi sutra prošetali do svemira
Kad nestane tumor ljudskoga života
Ostat će beskraj i sva njegova ljepota
U sivom raju zemlje živi nova nacija
Omeđena granicom i voljom korporacija
Ignoriranje znanosti je najbolja strategija
Sirotinja nek ostane bez svojih privilegija
Plesat ćemo skupa u vrućim ljetnim noćima
Dok gledamo ovaj svijet krvavim očima
Kroz tamni okular beskonačnog rasta
Projekcija svake slike bez kontrasta
07. Kompas
Tempo udara brzo, ali vrijeme nam stoji
Zaglavilo u lokvi krvi ko da ne postoji
Čovjek je čovjeku vuk, tijesan nam je planet
Jer hranimo ego dok istrebljujemo pamet
I sve gori, a ti spojen na mreži
S glavom u živom pijesku, svaka laž ti leži
Trese se, sijeva, a ti ugojen po mjeri
Klečiš u pohlepi za poniznost u vjeri
Smrt nas doziva
Naše sutra opoziva
Ako uskladimo kompas
Možda poštedi nas
08. Ova muzika
Ova muzika prima nas širokim rukama
Kao vječna utjeha u životnim bitkama
Njena istinska snaga leži u idejama
Njen glasan duh nam je nagrizao sluh
Ova muzika vozi nas čarobnim rutama
Gdje nema granica i ne postoje lutanja
Njena esencija počiva na slobodi
Njen prljav trag nam je prokleto drag
Zato nam nikad nije dosta
U sve što radimo cijelog sebe stavimo
Zato nam nikad nije dosta
I kad nas potpuno iscjede mi nastavimo
Ova muzika struji nam u žilama
Zbog nje izgaramo svim silama
Njena prisutnost je instant inspiracija
Njen tempo udara da sve zaudara
Ova muzika tuče bez milosti
Jer nekih više nema tu al u svakom stihu su
Njena frekvencija grmi nam u srcima
Njen kraj ne zazivaj
09. Sjećanja
Nebo je šutilo u vječnom žamoru grada
Kao potonuli brod u sigurnoj luci
U gluhoj samoći osjetim miris ljeta
I tijelo treperi dok obuzima me sjeta
Fale mi te noći i to nasmijano lice
I ruka u ruci dok gledaju nas ulice
Gubim nadu, a nisam stvoren za poraz
Kao ogledalo koje daje iskrivljen odraz
Zakopat ću sjećanja duboko u sebi
Izgurat ću dan, a da ne mislim o tebi
Izvana čvrst iznutra smrvljen u prah
Ostat ću hladan dok ubija me strah
Tamni suton gasi užarene oblake
Sunce lagano pada iza daleke gore
Ukočeno stoje sve poznate zgrade
Ljubav pleše u ritmu slobode
Ovaj prijatelj smrti je poznanik života
Koji plovi kroz stvarnost bez kopilota
I ovo srce je ko utvrda bez bedema
Koja pada ko sistem pred proleterima
Iako nema natrag obećao sam da ću moći
Čuvati uspomene, borit se i u samoći
10. Možda sam trebao
Prvi koraci u svijetu koji više ne postoji
Stoje zaboravljeni kao bezimeni heroji
Hodaj polako i mirnom stazom kroči
Na putu je svjetlost koja otvara oči
I kad je daleka poput nekog planeta
Ti isprati je pogledom iz visokog leta
Bez očaja i straha od strmih planina
U teškim vremenima hrabrost je vrlina
Možda sam trebao više
Al sam uspio
Pružiti ruku
Ti je nisi pustio
Osunčani dani poput iznenadne plime
Donijet će toplinu u te prohladne zime
Snažne bure osjećaja na kraju će proći
I prošetat pored tebe kao stranac u noći
Mnogi će vjerovati i kad bude kasno
U sve ono što se prodaje često i glasno
Al sve dok postoji ona posljednja nada
Prkos i bunt neće umrijeti nikada