Mikrofonija
(1998) Mikrofonija
01. Vumen
02. Mislili su da je papak
03. Ja ne želim
04. Nekada smo bili ljudi
05. Amerika
06. Potpuno sami
08. Škvadra s potoka
09. Posljednja želja jednog probisvijeta
10. Pank
11. Noć
12. Nemam snage
13. Nemoj za mnom
14. Kraj
01. Vumen
Uz gajbu piva, u paklenoj noći,
čekali smo tebe, kada ćeš doći.
Na livadi smo mirisali cvijeće,
ležali u travi to cijelo veće.
Ta burna noć je ubrzo prošla,
čekali smo tebe, a ti nisi došla.
Ostala je samo gajba nam prazna,
postavljali smo sebi pitanja razna.
Krenuli smo kući uz zvuke gitare,
pjevali smo one pjesme stare.
U tramvajskoj gužvi, u totalnom transu,
pjevamo tebi ovu romansu.
Zbog tebe je mjesec rumen,
ti si naša Vumen!
Šetamo gradom i gledamo ljude,
u gradskoj gužvi kako lude.
Dajemo samo primjedbe glupe,
svakoj ženi gledamo dupe.
Već nam je dosta ovoga grada,
što ćemo sad, gdje ćemo sada.
Možemo samo uz gitarske zvuke,
misliti da smo negdje drugdje.
Al' okrutna stvarnost ne da nam sada,
da zbrišemo negdje iz ovoga grada.
I dok u ruci držimo flašu,
mislimo samo na Vumen našu.
Zbog tebe je mjesec rumen,
ti si naša Vumen!
02. Mislili su da je papak
Tih povučen, izoliran
Proveo je i to ljeto
Nikog nije zajebavo
Nikom tada nije smeto
U kvartu ga nisu znali
Mislili su da je papak
Sve dok nekom tipu nije
Nabio u zube lakat
Sad svi znaju ga, cijene ga
Sad svi znaju ga, pozdravljaju ga
Sad svi znaju ga, cijene ga
Sad svi znaju ga
03. Ja ne želim
Ne vrijede više kajanja,
psihološka pomoć, gatanja.
Sve je tako mamurno,
tužno, bolno, jadno, gadljivo.
Za inat svima ja se mirim s tim,
ni da se pitam zašto, ni da promislim.
Sad je svejedno tko će pričati,
jer ionako ja to neću slušati.
Ja ne želim da te sačuvam,
ja samo želim da se dobro zabavljam.
Ja ne želim da te zagrlim,
jer sve što primim odmah uništim.
Prepune su ulice, parkovi i tržnice.
Nema više popusta, nema više praštanja.
Nitko nije normalan,
zato više ne idem van.
Čekam da se smiri sve,
čekam da mi prođe dan.
04. Nekada smo bili ljudi
Slike sjećanja, po koja tužna istina.
Sve je to sada u mojim mislima.
Sjetim se kako divno bilo je,
ali sve tako brzo prestaje.
Moja je sudbina tako okrutna.
Neka je, još se uvijek ne dam ja.
Nekada smo bili ljudi.
Sad smo ludi, sad smo ludi.
Ponekad starih vremena sjetim se.
Zaplačem, ali to ne pomaže.
popijem, drugo ne preostaje.
Uzalud, depresija ne prestaje.
Ulice sve su gradske dosadne.
U jadu tom mislim 'ko vas jebe sve!
Nekada smo bili ljudi.
Sad smo ludi, sad smo ludi.
Pitam se gdje su stari frendovi.
Nema ih, svi su nekud otišli.
Sam sam ja i to me stalno proganja,
more me sumnje i teška nepravda.
Tužno je, sve se non-stop ponavlja.
Da je bar sve isto kao nekada.
05. Amerika
Od Aljaske do Meksika prostire se država,
van vremena i prostora misli da je najveća.
Polja, šume, livade, gradovi i planine,
to su naše stvarne sjedinjene države.
Amerika, Amerika, bogata i ponosna.
Amerika, Amerika, gomila kriplova.
Amerika, Amerika, ja sam sretan što sam tu.
Amerika, Amerika ...
Hvala vam za sve što ste učinili,
to vam nikad nećemo zaboraviti.
Hvala vam za sve što ste napravili,
to vam u životu nećemo oprostiti.
Amerika, Amerika, bogata i ponosna.
Amerika, Amerika, gomila kriplova.
Amerika, Amerika, ja sam sretan što sam tu.
Amerika, Amerika ...
Ne treba nam vaša masturbacija.
Ne treba nam vaša mlada generacija.
Ne treba nam vaša prostitucija.
Ne treba nam vaša administracija.
06. Potpuno sami
Željeli smo imati baš sve.
Željeli smo biti iznad svega,
ali poslije osjetio sam
da to nije ono što mi treba.
Sada smo potpuno sami,
ostali samo su znanci.
Gdje nam je sada sloboda,
gdje li su sada junaci?
Jednog dana dogodilo se,
nisam sebi mogo lagat više.
Sve oko nas izgubilo je sjaj,
a i tvoje rijeći sve su tiše.
Sada smo potpuno sami,
ostali samo su znanci.
Gdje nam je sada sloboda,
gdje li su sada junaci?
08. Škvadra s potoka
Subota je uvečer,
pred Jabukom stojimo.
Jedan drugog gledamo
neku siću brojimo,
čini mi se da je
isti svaki dan.
Nisam više normalan!
Sve je puno šminkera sa
prekrasnim modelima,
tipova s kravatama i
skupim odelima,
ali sve to nije,nije
naša stvar jer mi smo
škvadra s potoka!
Mi smo škvadra s potoka!
Jedna jedina!
Mi smo škvadra s potoka!
I ne znamo za pravila!
Kod kuće nam kažu da
smo problematični,
ali znamo da smo
pravi i fanatični.
Neki kažu da smo hrpa ološa,
al mi smo škvadra s potoka!
Mi smo škvadra s potoka!
Jedna jedina!
Mi smo škvadra s potoka!
I ne znamo za pravila!
09. Posljednja želja jednog probisvijeta
Ja nikad nisam znao da se zabavljam.
Ja nikad nisam znao da razgovaram.
Svi su po meni uvijek samo pljuvali,
a dobre stvari su za druge čuvali.
Sada znam samo jednu stvar.
Kada umrem ići ću u raj,
dobro znaj,
kada umrem ići ću u raj!
Ne znam više što se sa mnom događa,
svi oko mene sad su mrtvi pijani.
Čudne misli obuzimaju mi svijest,
dijelovi tijela su mi amputirani
10. Pank
Kući kasno vraćam se,
tulum je baš bio odvratan,
u glavi čujem bumbari
još sam uvijek mamuran.
Prekopavam džepove,
tražim ključeve od stana
ne znam što će biti sa mnom
kad me vidi moja mama!
Meni moja mama neda da sviram pank!
Ujutro sam se probudio,
ništa nisam slutio.
Kaže: Smrdiš kao pas! Nećeš više svirat pank!
Meni moja mama neda da sviram pank!
11. Noć
Kroz maglu i mrak prelazim cestu,
ulični svirač pjeva mi pjesmu.
Ulica prazna, nema ljudi,
hvata me san, hoću da poludim.
Nemam kuda sad kad mi se spava,
tumaram gradom i boli me glava.
Ulazim u prvi tramvaj i sjedam,
kroz zamagljen prozor gledam.
Noć je dosadna, nigdje nema nikoga!
Noć je pustinja, to mi baš odgovara!
I tako sam u okrilju noći
gledam one crne sjene.
Predosjećam, nema nikog
noć će progutat' i mene.
Od mene neće ostati ništa,
neka nikog to ne brine.
Jer ja sam samo jedan od onih
koji nemaju sudbine.
Noć je dosadna, nigdje nema nikoga!
Noć je pustinja, to mi baš odgovara!
12. Nemam snage
Mislio sam da sve znam i da sam pametan.
Sada znam da ništa ne znam, to je istina.
Očajnički tražim sebe u tom neskladu.
Pokušavam ispraviti svaku nepravdu.
Ja nemam snage da objašnjavam,
niti da molim i obećavam.
Na kraju uvijek ja sam budala,
jer sve riješava noga uz jaja!
Ne mogu se borit' dalje protiv ludila,
sve je više nasilja i trulih mozgova.
Sve se više primjenjuje jezik ulica,
sve je više onih razbijenih gubica.
Svakog dana sve je gore, tonem već u mrak.
Sve mi tako sporo teče, korak po korak.
Iz dubine duše čujem očajnički glas,
strpi se još malo, jer u čekanju je spas.
Ja nemam snage da objašnjavam,
niti da molim i obećavam.
Na kraju uvijek ja sam budala,
jer sve riješava noga uz jaja!
13. Nemoj za mnom
Prijatelji su mi svi govorili nemoraš sada gluposti raditi
Zašto šutiš zašto ne govoriš s tim nećeš ništa postići
Svi su mi već postali dosadni
treba mi nešto da me ukroti
I nije mi bitno s kim si sada ti
Samo te molim nemoj plakati
Nemoj za mnom nikad žaliti
Nemoj za mnom svoje bistre suze liti
Nemoj za mnom nikad plakati
Jer ja sam mogao tvoj biti
Još se uvijek nekad prisjetim
Pokušavam da zaboravim
Kako su ljudi zli i okrutni
Uvijek su tu da bi naudili
Mogu mi svi laži govoriti
Ništa me to neće boljeti
I baš me briga kako ću živjeti
Samo te molim nemoj plakati
Nemoj za mnom nikad žaliti
Nemoj za mnom svoje bistre suze liti
Nemoj za mnom nikad plakati
Jer ja sam mogao tvoj biti
14. Kraj
Opet iste riječi su u mojim mislima,
uvijek ono isto sranje, uvijek prijevara.
Slutim samo kako patiš, al' me nije strah.
Ne dozvoli da te guše glupa pravila.
Propast ću za ideale,
zgažen od strane neke budale.
I tada još uvijek ću znati
da neki ljudi i život će dati.
Ne daj da te svladaju, ne daj da te promijene,
jer ti nisi jedini, takvih je na stotine.
Možda pričam gluposti, nikad neću priznati.
Srušit ćemo prepreke i biti ćemo slobodni.
Propast ću za ideale,
zgažen od strane neke budale.
I tada još uvijek ću znati
da neki ljudi i život će dati.