Nula

(1995) Nula / Bijes Zdravog Razuma (split)
01. Uvodna riječ
02. Bojkot!
03. Dan kada će prestati bol
04. Kaos media
05. Sumrak
06. Realizacija utopije
07. Apokalipsa kad?
08. Pjesma upućena tebi
09. Bijes zdravog razuma
10. Hoću? neću!



01. Uvodna riječ

Mi smo nula
ovo je naša borba, naš bjes
naš život
protest, "naša" istina
ovo je naša priča i mi vam je pričamo
jer želimo da vam kažemo
da ovakvu istinu mi ne želimo -
mi želimo da nepravdu ispravimo
jer iz usta onih što šire vjeru u boga
glupih političara i
militarističko šovinističkih govana
riječ anarhija do vaših mozgova
dopire kao pojam kaosa i destrukcija
oni lažu jer se boje
oni lažu jer dobro znaju
da tamo gdje je anarhije
nema, niti će biti
politike, vojske i religije
tri osnove svake posrane
države, republike ili monarhije
ili bilo kakve tvorevine
stvorene da guši prava i slobode
ovo je naša priča ovo je naša poruka
pobjedimo laž - ostvarimo anarhiju



02. Bojkot!

Koliko samo ima štetnih stvari
koje se ne prestaju reklamirati
koliko ima samo smrtnih proizvoda
koje ne bi smjeli podržavati
a ljudi su toliko naivni i glupi
ne prestaju ih konzumirati
i ne znaju da ono što kupuju
nekome ogromnu štetu nanosi
skupe stvari i blještave reklame
novac i dalje pokreće svijet
debeli biznismeni i dalje profitiraju
siromašne i pravedne iskorištavaju
podstaknuti ljudskom pohlepom
pod okriljem zakona uništavaju svijet
a triba ukinuti sve zabrane
i ljudska svijest da se potakne - na:
bojkot!
bojkot!
a gdje smo mi u svemu tome (?)
zar punk ne bi trebao biti kontra (?)
a ipak često vidimo suprotnu sliku -
pjevanje protiv i konzumiranje istog
ono što se misli da je dobro
u stvari ne može biti gore
putem televitije i ostalih kanala
primajući laži postaješ budala;
ne primi, odbaci, odbij laži; to nije prava istina
bojkot, bojkot, bojkot, bojkot; kako je to
samo slatka riječ
ne primi, odbaci, odbij laži; to nije prava istina
bojkot, bojkot, bojkot, bojkot; kako je to
samo slatka rič
pa mi bismo trebali biti oni
koji će ga i primijeniti
a da li smo na to stvarno spremni
i da li smo dovoljno jaki za
bojkot!!!(?)



03. Dan kada će prestati bol

Tisuću tona boli osjećam u svojim živcima
bijes i apatija miješaju se u mislima
iz dana u dan raste moja krivica
od mog me bijesa brani samo slaba granica
slomljeni udovi opiru se mom umoru
razum umire potisnut boli u tumoru
i više ne znam kako mogu da krenem
mržnja me vodi želim život da ti sjebem
izmučen razmišljam da li to stvarno želim
tvoju mržnju ja s tobom da dijelim
dok tvojim djelima perverzan um upravlja
ne traži da se s tobom raspravlja
u meni se opet budi nova nada
da više nitko neće sa mnom da vlada
mnogi će ljudi još dugo patiti
jer govna kao ti ne žele odustati
brani položaj iza tuđih života
tisuće mrtvih za tebe je mala svota
žrtvama štitite svoje smrdljive novce
za vas smo samo kontrolirane ovce
u očima ljudi vi ste svi lopovi
korumpirani političari, generali i popovi

u mom snu vidim jedan dan -
bol će prestati ja bit' ću slobodan
u mom snu vidim jedan dan -
dan kad će prestat' bol
bol će prestati ja bit' ću slobodan
u mom snu vidim jedan dan -
dan kad će prestat' bol
bol će prestati ja bit' ću slobodan



04. Kaos media

Provociraju nas legalno - siluju nam mozgove
preko medija slikom i zvukom - atakiraju na naše umove
"nezavisnost medije", ma ne budite budale
"nezavisnost medije", pod kontrolom države
cenzura slikom, cenzura ričima
cenzura im je u mislima - kaos media
kaos media - protekcija države
kaos media - u "službi" domovine
kaos media - u "službi" naroda
kaos media - negativna vibracija
istinu siluju na očigled svih nas
istina je izokrenuta direktno protiv vnas
ti gledaš al' ne vidiš, ti slušaš al' ne čuješ
jer moraš (?) da vidiš i da čuješ kako oni 'oće (a oni znaju) -
iskrivljena istina narodu je slađa
u carstvu medija caruju laž i prevara
laž i prevara
kaos media - mito i korupcija
kaos media - istina je prodana
"nezavisnost medije", ma ne budite budale
"nezavisnost medije", pod kontrolom države
cenzura slikom, cenzura ričima
cenzura im je u mislima - kaos media
kaos media - protekcija države
kaos media - u "službi" domovine
kaos media - u "službi" naroda
kaos media - negativna vibracija
nas ne zanima njihova ideologija
raširena putem medija
i lažno blagostanje - nešto kao:
"zemlja je slobodna, zemlja je vesela"
jer medija je laž - istina je prodana
medija je laž - mito i korupcija
otvori oči i gledaj - mediju ne slušaj
jer ti možeš da vidiš i da čuješ onako kako 'oćeš
iskrivljena istina tebe ne zanima
jer u carstvu medija caruju laž i prevara
kaos media - mito i korupcija
kaos media - istina je prodana
kaos media



05. Sumrak

Gledam kroz prozor
u sumrak što se spušta
nad betonskim stupovima
ispunjenim ćelijama
punih zarobljenih duša
odvojenih zidovima
i sam stojim u jednoj među stotinama
istih, a opet potpuno različitih
i cijeli svijet se sastoji od milijardu ćelija
punih izgubljenih misli i pasivnih stanja
stanja neopisivog pritiska -
a ja želim van
želim izaći iz nje
želim je srušiti do temelja
i opet slobodan biti
nepoznati pogledi se presijecaju u tmini
pogledi tupi bez razmišljanja i osjećaja
pogledi duša povučenih u sebe
u crnu prazninu, prazninu u glavi
nastalu ponavljanjem uvijek istih stvari
sve postaje kao ritual
bez promjena, gotovo automatski
u isto vreme iste stvari
na siti način postajući strojevi
strojevi od krvi i mesa ravnodušni prema životu
a ja želim život, ne želim biti stroj
skinit' ću okove s misli i napokon slobodan biti
krajnje je vrijeme da se probudimo iz transa
rasvijetlimo sumrak u mislim našim
oslobodimo se pritiska nametnutog pravilima
budimo slobodni, živimo, a ne vegetirajmo!



06. Realizacija utopije

Ono što nas karakterizira
jest mržnja prema državi
ne nekoj državi
već prema svakoj državi
a vi nam govorite
kako utopija je bez nje
kao da uistinu
to pokušali ste
ne, ne državna represija
ne, ne nasilna policija
ne, ne militaristička politika
ne, ne učvršćivanje sistema
da, da buđenje i akcija
da, da prijateljska komunikacija
da, da otvorenost i suradnja
da, da rušenje granica i zidova
i znamo da je ono
što mi zovemo anarhija
vrlo daleko
od svog ostvarenja
dok se ne počnu savladavati
mase primitivizma
nema nam ništa
od ideje anarhizma
al' mi se ipak trudimo da ljudima pomognemo
što je daleko od toga da znamo sve
ali situacija toliko katastrofalna je
i očigledno je da potrebne su promjene
jel' tako?!?
i što nam dakle
još preostaje
od realizacije
naše utopije
bespomoćno stajati i čekati
ili angažirano djelovati
jer naša nada još uvijek traje
i ulažemo za nju puno energije
iako znamo da državi nismo
ni jebeni trn u oku!



07. Apokalipsa kad?

Djeca koja se igraju ne mogu da znaju
kako je lako uništiti svijet
samo jedan trenutak poludjele znanosti
samo jedan trenutak nečije pakosti
i svijet će da pokaže svoju ružnu stranu
ako budeš živ ubijaćeš za hranu
kao dobro jelo prijatelj će da ti izgleda
nećeš čekati da ga zakolješ dok te on ne gleda
stravičan prizor tijelo će da ti zakoči
vidjet' ćeš umrlu majku i vranu kako joj kopa oči
a zlobno sunce samo će da se smije
iza radioaktivnih oblaka neće moći da nas grije
i zato pogledaj dobro zarnji put taj izvor svog života
i kruto tijelo tvoje nemoćno tada strah neka obuzme
jer i ti budalo glupa moraš to da znaš mora da razumiješ
tko ti je život dao jednom može lako da ti ga i oduzme
i zato ne smij se
kad ti netko kaže smrt
i zato ne smij se
kad ti netko kaže glad
i ti ćeš to da osjetiš
kad poludjeli gospodar
stisne dugme crveno
crveno kao spaljena krv



08. Pjesma upućena tebi

Sve što mislite krivo je
sve što radite negativno je
Sve što mislite krivo je
sve što radite negativno je
nemoj se postavljati kao da si veći od
mene zato što si završio više škola
nemoj misliti da pametniji si od mene
zato što si pročitao više knjiga
nemoj me gledati kao neko čudno biće
zato što ne izgledam isto kao i ostali
nemo misliti da sposobniji si od mene
zato što bildaš i dižeš jebene utege
nemoj misliti da si vrijedniji od mene
zato što kradeš i imaš više para
nemoj misliti da sređniji si od mene
zato što imaš "obitelj i dom"
i nemoj misliti da živiš bolje od mene
jer je tvoj život potpuno besvjestan
ti nisi glup, al' si tup, jer ne koristiš
to što nosiš na ramenima
ti nisi glupa, al' si tupa, jer ne koristiš
to što nosiš na ramenima
ništa sam nisi shvatio
sve što učiš ti je nametnuto
i shvati učiš da naučiš
da nauka je čisto sranje
ispiranje mozgova je njihov jedini i osnovni cilj
dok je obrazovanje u rukama države
i dalje ostajete robovi
čitaj, čitaj, znati ćeš više
čitaj i pročitaj sve te knjige
al' za život što ti triba
naći ćeš samo u svojoj glavi
jer literatura koja podstiče rad mozga
uglavnom je zabranjena
a dostupna je uglavnom ona koja
vladajućoj klasi odgovar
zar stvarno misliš da izgledam čudno
zar stvarno misliš da je to moda?
naš izgled je oličenje našeg bunta
oličenje totalnog neslaganja;
prema ovom jebenom svijetu, načinu
života, žrtvama civilizacije
ne želimo biti dio tog ogorčenja
sastavljenog od većine ljudi
ti nisi glup, al' si tup, jer ne koristiš
to što nosiš na ramenima
ti nisi glupa, al' si tupa, jer ne koristiš
to što nosiš na ramenima
fizička snaga, mišićna masa
tko je jači i ljepšeg stasa
budi prava macho faca
a u duši si manji od mrava;
snaga nam je potrebna al' ništa od
nje dok je samo fizička,
i zato postoji ona stara: "um varuje, a
snaga klade valja"
sad si prisiljen da preživiš
da svoj rad uzalud trošiš
priljepljen za dio jebenog stroja
za cijeli život već te prolazi volja;
rad bi trebao biti ispunjene najvećeg ljudskog zadovoljstva
a pola od njega plaćaš poreze,
krađa = tipična državna shema
idi još dalje, "sredi se"
postani skroz dio jebenog stroja
kopiraj što rade i ostali -
kuća, djeca, pas i žena;
ljubav je prava stvar i ono što nam
stvarno triba
ali bijedna vam je ona kad se svodi na
ozakonjenje jednog papira
i znamo što misliš ti
kad nas ugledaš na ulici
dok se zadovoljavamo jednostavnim
životom bez materijalnog bogaćenja;
ako nemaš pojma onda smo banda, ako
da - ideje su nam utopuja
ali dok mosliš i bojiš da se pokreneš
tvoj život ostaje plastika
ti nisi glup al' postaćeš glup,
ako ne upotrijebiš to što nosiš na ramenima
ti nisi glupa, al' postaćeš glupa,
ako ne upotrijebiš to što nosiš na ramenima



09. Bijes zdravog razuma

Baš me zanima koliko ću još puta
pogledati svijet ovaj pogleda ljuta
i opet zaključiti da sam ne mogu
nešto nabolje promijeniti
baš me zanima koliko ću još puta
pričati priču nezainteresiranim ljudima
koji me blido gledaju ne želeći da svate
da čuda ne postoje
i onda se u meni javi
neko čudno stanje
stanje bijesa uma
bijesa zdravog razuma
želim da vičem svima
da kažem sve to ljdima
kako stvari stvarno stoje
da čuda ne postoje
i nikog stvarno nije briga
što stvarno nikog nije briga
da sve ovo polako nestaje i propada
da svit naš izgara
razumnih ljudi sve je manje
svatko gleda samo svoje sranje
na štetu drugima uzdižući sebe
na lažne visine "slobode"
želim da kažem svima
da kažem sve to njima
trgnite se iz tog stanja
tupila i neznanja
želim da vičem svima
da kažem sve to njima
da upotrijebim jedino što imam
vijes zdravog razuma
sve više ima onih
koji sve to čuju
koji žele isto
promijeniti sve ovo
i sve više ima ljudi
istog stanja um
stanja bijesa uma
zdravog razuma!



10. Hoću? neću!

Već tri godine iz sna budim se i
obliven hladnim znojem putam s;
da li ovom sranju ima kraja?
sela, gradovi postali su logori
bojišta i rovovi = klaonice i grobovi
silovana je moja zemlja za neke više
ideale, silovane mame, tate, braća,
seste, dide, bake
psihički i fizički silovani svi smo mi
a svijet to gleda - postali smo im suvišni
da li ima šanse miru? - "ljudi" željni osvete
da li ima šanse miru? - guzice čuvaju položaje
i kao da nije dovoljno srušeno i
poklano, i kao da nije suviše ljudi napaćeno?!
već oni hoće u redove svoje da postave mene i tebe, da nam daju
oružje brate, da ubijam ja tebe a ti
mene, znoj svoj lijem i krv pišam
direktno na zemlju po kojoj čvrsto
gazim. ŽElja za slobodom drži me na
životu i vodi me, pa ignoriram one
što hoće da zgaze me. Iz daljine
čujem glasove
hej čovječe probudi se
probudi se, otvori oči, osvjesti se,
promijeni se
a ja ne mogu i ja neću da budem kao
oni - neću, neću
a ja ne mogu i ja neću da budem kao
svi, ja želim samo mir
a oni hoće u redove svoje da
postave i mene i tebe
da nam daju oružje brate, da ubijem
ja tebe a ti mene
a ja neću brate, ja neću sestro da
ubijem - neću, neću
ja neću da plačem, neću da patim, da
te sanjam, da vrištim - neću, neću
a ti?
da li želiš da te vode neki ljudi, neke
vođe, autoriteti da te gaze, da nemaš
prava ni slobode?
po naređenju da mrziš druge narode,
rase i kulture, po naređenju da
ubijaš "neposlušne" i "nepodobne"?
ti ne želiš i ti to mrziš, ti ne možeš
i ti, ih pljuješ, budi onda anti nazi,
anti nazi, jer poslali su ubice, ubice
na ulice, ne trebaju nam hitleri,
banda neonacisti -
oni nam ne tribaju!
vapaj za mirom - prasak u zoru,
zemlja nam gori - ti želiš slobodu
dijete se rađa, nit' čuje nit' vidi
dijete se rađa, dijete ne živi
suviše je bombi a malo je hrane, zemlja
je užasa, smrti i strave
milijuni ginu, milijuni pate i još će
toliko dok budale ne shvate
za nas male pobjednika nema, za nas
male nema slave
a paraziti, guzičari pobjedniku
plješću, poraženog žale
samoća me stišće, samoća me guši, u
mojoj samoći svijet se ruši
prokleta sudbina što stiže mene,
prokleta zemljo progutaj mene
imam snage i imam volje, al' pitanje
je imam li kome da pokažem, i da
kažem svoje muke, svoje more?
ja simao sam prijatelja kad smo bili
dijeca
ja imao sam prijatelja za sva vrimena
ja imao sam prijatelja - sad ga više nemam
prekrila ga crna zemlja, crna zemlja
samo jedan svijet ja stavit' ću na
njegov grob
suzom bjesan i tužan ja ispratit' ću
prijatelja svog
a ja neću da se svetim -
neću, neću, neću
jer neću da plačem, još više da patim
jer prijatelja mog nije ubila granata
ubio ga je potiv za vojsku upućen od
državnog aparata
prijatelja mog ubila je država i njoj
ću da se svetim i nju ću da mrzim
i njoj ću da se svetim i nju ću da
mrzim, nju ću da rušim - hoću, hoću!
a ja brate neću da plačem, neću da patim, da
te sanjam, da vrištim
neću, neću!