Ruka koja me povukla u tamu zauvijek
Škripa vratiju i šum tišine
Kut što krije mračne dubine
Cigla u sobi što gradi peć
Skrila je njega, da ne može reć
Te noći sanjao je tugu
Te noći leg'o je na prugu
No ruka tame nije dala
Da otme joj ta srca mala
Zauvijek u peći
Vrijeme će teći
On neće biti veći
Niti bliži sreći
Strah ga je zatvorio
Bijes ga je umorio
Dok srce plače samo
On uzalud jeca: "te amo"