Proslov

(2016) Provincije
01. 3327
02. Nova stepenica bola
03. Poslušan pas
04. Izborni cirkus
05. Šestinski vampir
06. 7 milijardi
07. Slomljeno tijelo
08. Amebe



01. 3327

Šteta je bila
upaliti svjetlo
da hijene bolje vide
kako uništiti sve
razapeti između
gluposti i pohlepe
šutaju kosti
i mrcvare duh
čiji si bio
odakle si došao
prazne glave
se pitaju
sve što si još htio
i što si još mogao
ostat će zauvjek
iza zaključanih vrata



02. Nova stepenica bola

Peku me rane i žuljaju lanci
ali svega se sjećam
dok skupljam snagu
zrno slobode i dašak vjetra
da napunim pluća i poletim opet
tišina će te ubit, reci što želiš
šutnja te ubija
iznutra se raspadaš
umjesto da vrištiš, ti se povijaš
umjesto da bježiš, ti se pokrivaš
proleti dan
i stigne novo jutro
umorno, dugo i prokleto
kičma ti puca
a znoj puni oči
vrijeme je za novi krug
krvavom rukom
dijeliš koricu kruha
krvavim stopalom gaziš
novo stepenicu bola



03. Poslušan pas

Na kratkoj uzici
poslan si da umiriš čopor na ulici
od kostiju nevinih ostaješ gladan
trebaš snagu a iznutra si prazan
traži dalje neke nove žrtve
za neke nove
pogrešne pobjede svoje
ruši im snove lomi im kičmu
sve tvoje zastave su
krvave boje
sjedi lezi donesi
gutaj trpi umri
sjedi lezi donesi
skrot oči ove hrpe manijaka
koji nas vode
vide se samo pognute glave
poslušnih robova
sjedi lezi donesi
gutaj trpi umri



04. Izborni cirkus

Dolazi cirkus
sa majmunima
i slonovima
da pokradu banane
i pregaze zemlju
dolazi cirkus
po ko zna koji put
predstava ide svojim tokom
i sve je isto kad se zastor digne
samo su karte sve skuplje i skuplje
a mase ljudi sve gluplje i gluplje
žongleri žongliraju
a klaunovi se smiju
bradata žena i snagator
paradiraju
gluhi i slijepi
aplaudiraju
a ljudi gutaju mačeve
i jedu staklo



05. Šestinski vampir

Kada gladni prestanu
jesti sami sebe
kad slijepi prestanu
vodit gluhe i nijeme
kad vjerni provire
iz koprene laži
popucat će okovi
satkani od straha
ni svo zlato
ni demonska vojska
neće više voditi
žedne preko vode
danas oganj gori
u drugome smjeru
danas put obasjava
plamen slobode
nema predaje
nema odmora ni mira
istjerujemo vatrom
šestinskog vampira
u plamenu se ruše vrata
kulmerovih dveri
u plamenu nestaje brlog
nezasitne zvijeri



06. 7 milijardi

Sve ide u krug
i povjest se ponavlja
tihi koraci
ljinijom manjeg otpora
jedu i dišu
ne postavljaju pitanja
tišina čuva glavu na ramenima
u koloni gaze cestom predaka
piju mudrost sa istog izvora
vežu si ruke istim omčama
ne uče na greškama ne uče nikada
7 milijardi istih laži
7 milijardi praznih pogleda
7 milijardi bez slike i tona
7 milijardi praznih ljuštura
tihi i ponosni prazni i prozirni,
nevidljivi i nijemi
bez sjene bez tragova
ista sudbina oduvijek i zauvijek
imitacija živih bića
savršena mimikrija



07. Slomljeno tijelo

Svaku noć znojiš se
slomljen budiš se
svaki dan boriš se
da poraziš sebe
stenješ i uzdišeš
dok si dižeš zidove
i onda poslušno
udaraš glavom u njih
uplašenim očima
samo ponor vidi se
pognutoj glavi
kruna ne pristaje
zraka svjetla
u ponor ne dopire
slomljenom tijelu
samo blato smiješi se
godine prolaze
dok tijelo trpi sve
razum uzmiče
dok duša grči se
iz ruku ti izmiče sve što važno je
za tebe lijepi se sve što lažno je



08. Amebe

Treba ti jak štap
dovoljno dugačak
da probodeš truplo zemlje svoje
da vidiš koliko je trula
i koliko smrdi iznutra
koliko je truo trup tvoga broda
koliko je sitan zub tvoga roda
koliko vam stane
u džepove banke
koliko vas vole
žene kraljice majke
držiš pravac kao alkar uzde
i hraniš svjetinu ostatcima rata
jučer danas sutra zauvijek
nesreća moja i nesreća vaša
dodvorljive amebe
koje oko tebe kleče
su isto što i ti ljudsko smeće
jebi se ljudska raso
dokle više ovako
jebi se ljudski šljame
umireš bolno i polako