# A B C D E F G H I J K L M N O P Q R S T U V W X Y Z (svi)


Razlog Za



(1999) Rat se nastavlja
01. Zarobljen
02. Ona umire
03. Naomi
04. Tko ima pravo
05. Dolje u tišini
06. Jad
07. Nikada
08. Slomi život
09. Iskušenja
10. Tada sam shvatio
11. Dosta
12. Pruži ruke



01. Zarobljen

Što više razmišljam o prolaznosti
taj čudan osjećaj javlja se u meni -
tjeskoba i bol, strah od otuđenosti
napušteni snovi i izgubljeni prijatelji
i sve češće bježim od stvarnosti
pustom stazom trčim prema prošlosti

Dani brzo prolaze, a istina je tako gorka
početak je sve dalji i polako se nazire kraj
i tisuće pitanja prolaze mi glavom -
kuda idem, hoću li vidjeti svoj raj?
okrećem pogled od neizvjesnosti
pustom stazom trčim prema prošlosti

Uhvaćen u vrtlogu vremena
zarobljen u ponoru sjećanja
bježim od stvarnosti
trčim prema prošlosti

------------------------------------------------
This is the song about despair. Life without perspective, horizons without goals, it's the fear of what tomorrow brings. And every time when you feel loneliness and unsafeness, it’s your pretty memories of the past you’re catching on. Just close your eyes and remember how it used to be great. "Caught into the circle of time, captured into he abyss of memories. I'm running from reality, walking through the past"



02. Ona umire

Ona umire i to znaju svi
mala Maja umire
a tek je počela živjeti
leži sama u krevetu,
gleda u prazno
i ne shvaća zašto
je sve tako hladno

Majka ju grli i tiho joj šapće -
nemoj plakati, sve će biti u redu
volim te najviše na svijetu -
lažnim smiješkom vara samu sebe
ali ostaju oči koje odaju bol
i slike sreće koje polako blijede

"Kroz san čujem glasove,
jesu li to anđeli došli po mene?
zamišljam lijepa lica,
no ne vidim ništa nego sjene"

sunce je daleko i blijedo
dvorište su hladni bijeli zidovi
od cijelog djetinjstva dobila je
samo devet godina patnje u agoniji

------------------------------------------------
Maja is a little girl, her doom is her disease. She got a hard case of epilepsy and she spent almost whole childhood in the hospital, lying down on the bed. Her sun is pale and far away, her gardens are white cold walls and the dreams of happiness are all that she has.



03. Naomi

Kroz cijeli život slušam
priču o dobru i zlu
o dobrim lovcima i gadnim vukovima
govore o hrabrosti, riječ je o obijesti
od početka života uče nas
samo kiču i pakosti

Divimo se lijepim snobovima
krvavim petama gaze po slabijima
kažu da zvijeri žive u šumama
a prava se dobrota nalazi u ljudima
upitaš li se ponekad
gdje se krije istina

Reći ću ti tko su prave zvijeri
ne moraš gledati daleko -
beskrajno glupe manekenke
krvoločni modni dizajneri
kurve sa viškom patosa
pedofili bez skrupula i obraza

------------------------------------------------
The song about fashion industry. I named it after Naomi Campbell, cause she, in my opinion, represents all the dirt of that industry of hypocrisy. So many beautiful creatures are slaughtered and skinned in the most terrific and painful ways every day and just because of everending human greed and wantonness. Do you really have to kill in order to show your fake beauty? Fashion designers and models that promote fur are nothing more than just the top of the human scum.



04. Tko ima pravo

U odbljesku svijetla zasjala je suza
to mjesto je tada smrdjelo po bolu
sagnula je glavu i šapnula tiho
odsutne riječi udarale su polako.
rekla je da nitko ne zna kako je to
kada znaš da si dotaknuo dno
kada zaista trebaš tople ruke
kada stišćeš ništa i plačeš od muke

Rekla je da zna da je učinila zlo
ali život joj nikada nije dao birati
pitala me gdje su bili svi koji ju pljuju
kada joj nitko nije htio pomoći.
ona samo želi ponovno živjeti
i kaže da ju nemaju pravo osuđivati
ona zna da je moglo biti bolje
ali odluka je njena i ne zeli se kajati.

Tko ima pravo da naplaćuje bol,
tko ima hrabrosti da osuđuje ljude
svatko svoju sudbinu kroji
živi svoj život i pusti druge

Njezina beba sada je pokopana
njezina krv sada je na smetlištu
ta noć je bila toliko mračna
pogledi osude samo su pojačavali strah
taj krevet više ne želi nikada vidjeti
ali stalno se s njim mora suočavati
i sada, godinama poslije, suze opet teku
zagrlio sam ju iskreno i pokušao razumjeti.
mozeš li i ti?

------------------------------------------------
I was never so close with that girl. We’ve been friends, we've been seeing each other here and there - on some birthdays, gigs or Saturday nights in front of the discotheque, but nothing more than hat. Then she had moved from our town, started living with her boyfnend in some other town and I haven't seen her for years. One night she called me, she said that she came back for a while and that she would like to see me. I still remember that night with her in some dark and empty bar in the suburb. I felt that she was desperate but I said nothing until she started to talk. The life with That guy was hell for her - he was a drug addict and so she also caught herself on drugs, they had no money, no job, aimost nothing to eat... She got pregnant and decided to abort. She said to me that she really loved that child she was carrying inside of her body, but she had no choice - she didn’t want to raise him surrounded with drugs, emptiness and misery, she wanted everything best for her baby and she couldn’t afford nothing. She said that she’s so sorry and that she would like to start her life again but she didn't know how. She was telling me about that abortion clinic, about a cold bed, empty walls, hollow dreams, about pain and judgmental doctors and nurses. She was crying... This song doesn’t imply anything, anyone can bring conclusions for himself or herself. I only wanted to say that none has the right to deny personal choices land to ban personal freedom. Everyone creates his own destiny and no law should forbid that. Freedom of a personal choice - that’s the bottom line.



05. Dolje u tišini

Danas sam na televiziji vidio Boga
imao je neko sasvim drugo lice
vidio sam trupla i leševe koji trunu
krvave noževe i zahrđale žice

Vidio sam gladne kako kopaju po smeću
jadne iz čijih očiju gleda bijeda
ponizne koji od muke kleče
u molitvi traže komadiće sreće

Žele biti poslušno stado
i tiho lizati gazdin lanac
samo im baci kosti da se hrane
gazi ih, pljuj i kolji
otvori im stare rane

A iduće nedjelje ponovno u crkvu
po novu dozu utjehe i nade
Bog će platiti, Bog će pomoći
samo ne pokušavaj ništa i sklopi oči

Moraš biti svoj, budi samo svoj

------------------------------------------------
Religion... from the beginning of humankind is here only to keep exploited majority down and in silence. They always talk about some imaginary justice and heaven in the next life for the poor, and at the same time they’re ready to do anything just to keep injustice in this world. Few years ago, during the war over here, we all saw with our own eyes how “holy fathers” were giving their blessings to cannons, tanks, rifles and other machines made for killing people. Is that what God told you to do? There’s no good religion, all of them are the same - just brainwashing institutions which only real purpose is to kill any kind of individuality and keep people away from ideas of freedom. “Just shut up, do nothing and God will help you.” Sure.



06. Jad

Ovo je ono što sam dugo čekala
minuta u kojoj je patnja nadjačala bol
cijeli život mi je protekao u trenutku,
trenutku koji je trajao devedeset godina
Ugašene boje, tiha sjeta, jedini žar bila si ti
što znaci zrno u moru sivila?
Zbogom, supatnice jedina.

Gledala sam te zaklopila si oči
nisam ni suzu pustila te noći
Gledao sam te zaklopila si oči
nisam ni suzu pustio te noći
Gledao sam te, tebe u oči

Osamdeset godina putujemo istom stazom
posutom trnjem, (jadom) i neodsanjanim snovima
sada je vrijeme da krenem i ja za tobom
ne mogu gledati sprovod na koji nitko neće doći

Čuješ li me dragi Bože?
molim ti se svakog jutra,
iako ne znam živiš li gore
rekli su mi da tko pati na Zemlji
živi život vječni u raju
ako je to istina, klečim ponizno
i zadnji puta nešto te tražim

Sačuvaj dva mjesta za sestru i mene
ona je bila jedna na koju si zaboravio,
a ja sam ona druga.
Pokucat ću tiho i upitati
Sjecaš li se?
Moj život zove se tuga.

------------------------------------------------
A while ago, my mother went on the funeral in some small town pretty far away from Kutina. When she came back, I asked her, who has passed away. Then she told me that sad story about two old sisters who had lived alone, without anyone, almost whole their life. The older sister has been paralyzed from the birth and the other, who was ten years younger, always looked after her. She adored children, and she always wanted to have her own but she couldn’t, so she, along with her husband, loved and cherished my mom and her sisters just like they were their children. They were pretty wealthy and my mom’s family was really poor, you can’t imagine how much even small gifts and signs of attention meant in that whole wide misery after the WWII. Shortly after, her husband died and she and her sister moved from Kutina. There, in that little town, they spent their life alone and the only thing they had is each other. No family, no friends, just a house filled with sad memories. The older sister died at the age of ninety, and merely a month after Mrs. Glaser had gone too. She couldn’t take another loss. I’ve never met them, and I’ll probably never know how they felt through their life full of sorrow, but this is the story I won’t forget.



07. Nikada

Još uvijek se sjećam te noći
neizvjesnosti u zraku i stisnutih grla
loši filmovi na tavanu
tamo živi strah i priča o samoći

Još uvijek vidim te oči
sinoć su gledale drugoga
moja staza ipak vodi do dna
grlim prijatelje koji sa mnom koračaju
čvrsto ih stišćem, oni su sve što imam
iza svega ostalog ostaje samo gorčina

Njezino lice kaže mi - plači!
spuštam pogled i brišem suze
znam da moram biti jači
ja neću žaliti nikada

------------------------------------------------
One love song. At the time i wrote this song, I was crazy about her, although i’ve never admitted it. I think that she knew, but despite that she started seeing some other guy. Now, months after that, I still love her in some way, but it’s not the same feeling like it was back then... The most important thing, what I really wanted to say with this song, is written in the last line - “I'll never regret" Yeah... never.



08. Slomi život

Noćas sam opet bio dolje
i poslije sam u krevetu plakao od muke
zar nikada ne može biti bar malo bolje
lica se mijenjaju, pakao je uvijek isti

Tako mrzim svijet lažnih veličina
ali kao da svi žele biti tamo
mi smo samo zgažena manjina
u svijetu očaja ne postoji nada

Ali znam da u dubini osjećamo isto
i naše ideje zatvaraju krug
moramo pustiti srca da nas vode
i naći ćemo svoj zajednički put

Slomi, slomi život... Slomi!
Razbij, razbij kalup... Razbij!

------------------------------------------------
Saturday night is a hell time to spend in Kutina. The only way out I see is the total annihilation of yourself and ritual burning down of all personal ambitions. Therefore, Sunday, morning is a hell time to spend in my bed. This is the song about new beginning and goodbye to those Saturdays and Sundays.



09. Iskušenja

Znam da su potrebne riječi,
ali spušteni pogledi govore za nas
zašto da vičem i tražim razlog
kada su nijema usta najjači glas
i lagao sam sinoć kada sam rekao
da se ništa nije promijenilo

Kako da se smijem dok gledaš u mene,
kada moje srce iznutra plače?

Sada idemo suprotnim stazama
i korak više za nas je korak dalje
znam da ništa vječno ne traje
možda i vrijeme liječi sve rane,
ali jedno pitanje će uvijek ostati za nama -
jesmo li ikad stajali sa iste strane?

------------------------------------------------
About lost friendship. And after disappointment always comes that inevitable question -- have we ever been sincere to each other?



10. Tada sam shvatio

Sva su vrata zatvorena,
naši putovi više nikud ne vode
iskra nemira, slutnja kaosa
znao sam da nešto nije u redu,
pitao sam ga...

Rekao je da se neke stvari
ne mogu tek tako objasniti
i da je zaista lijepo pričati
dok sve ide kako treba,
ali riječi ne znače ništa
kada osjetiš da počinješ gubiti

Tada sam shvatio što je zivot
i zašto među ljudima vlada hladnoća
sve što vrijedi zadrži u sebi,
sve što mrziš ispljuni van,
a kada osjetiš nemir i bol
jedina je utjeha potpuna samoća

Sestre, braća, cure, prijatelji...
na kraju uvijek ostaješ samo ti
sam u svojoj borbi

------------------------------------------------
Some personal crap, I can’t explain it in a few words.



11. Dosta

Milijuni ubijenih
Živih bića nevinih
Laž sa TV-reklama
Iza osmijeha skriva se smrt
Institucija masovnih klanja
Prešućeno odobrena od gotovo svih

Već godinama u ova četiri zida
Samo tračak svjetlosti kroz prozor
Osjećam, dolazi taj čas
Urlici, krikovi, krv
Ne mogu više...
Glavom kroz zid... VAN!

Urlici, krikovi, krv
Smrad crijeva i oderanih koza
Crvene lokve na podu
Pod grlo mi stavljaju oštricu noža

Moram pobjeći odavde
Želim opet vidjeti sunce
Omirišati zoru
i spokojno dočekati novi dan
Moram otići odavde... VAN! VAN!

Sjećam se livada rosnih
Boje, mirisa, zvuka
Topline sunca, kapljica kiše
Nema ničega više...

------------------------------------------------
Goran wrote one half of this song, and the other half is mine. He said that he wanted to point out at the similarity between concentration camps for the humans and slaughterhouses for the animals. It’s all the same - just pain and suffering.



12. Pruži ruke

Pruži mi ruke
sada kada tonem,
pruži mi ruke
zar ne vidiš da mi trebaju?

Zaboravi na jučer
i ne misli o sutra;
stani - izbriši maglu,
otvori mi puteve
do svoga srca

Tako sam sam i uplašen
gubim vjeru u sebe,
okrećem se i dižem glavu -
očajnicki tražim tvoj pogled,
očajnicki tražim tebe!

Ne čujem riječi, ali osjećam hladnoću
zagušeni me pogledi vrebaju,
stani uz mene i čvrsto me drži
pruži mi ruke - sada mi trebaju

------------------------------------------------
When you're at the bottom it’s those helping hands and friendly face you’re looking for. But will (s)he be there?